U suštini, oboje se oslanjaju na stvaranje okruženja gdje ljudi prosperiraju bez droga i alkohola i na strategijama zasnovanim na dokazima
Alison Jones Webb
„Prevencija ne djeluje!“
To je fraza koja se često čuje u zajednici za oporavak od ljudi koji su iskusili neke opasne posljedice korištenja supstanci u adolescenciji i kasnije. Obično, kada kažu „prevencija“, prisjećaju se prezentacije u sali srednje škole o štetnosti korištenja supstanci, ili skupa gdje su čuli osobu u oporavku koja ih upozorava: „Nemojte se drogirati kao ja.“ Možda pomisle na Obrazovanje o otpornosti na zloupotrebu droga (eng. Drug Abuse Resistance Education – D.A.R.E.), koji je popularizirao frazu „Samo reci ne“ 1980-ih (program je od tada modificiran kako bi odražavao trenutna istraživanja), ili na program Svakih 15 minuta (eng. Every Fifteen Minutes Program), koji uključuje simuliranu smrtonosnu saobraćajnu nesreću na školskom terenu, zajedno sa spasilačkim osobljem, mrtvozornikom, lažnom obavještenju roditeljima o smrti i udaljavanje učenika iz razreda svakih 15 minuta dok im policajac čita smrtovnice. Ovaj program služi kao podsjetnik učenicima na učestalost u kojoj osoba gubi život u saobraćajnoj nesreći zbog toga što vozači konzumiraju alkohol ili šalju poruke na mobitelu.
Ukoliko su ovo njihova iskustva sa prevencijom, tada su u pravu da prevencija ne djeluje. Ovi programi nisu zasnovani na dokazima, ne vode do promjene u ponašanju mladih i ne treba ih nazivati prevencijom.
Programi prevencije zasnovani na dokazima stvaraju osjećaj pripadnosti, povezanosti i zajedništva među mladima, a usluge podrške tokom oporavka čine isto za osobe svih starosnih dobi koje su u oporavku.
U najširem smislu, prevencija podrazumijeva stvaranje okruženja gdje mladi ljudi prosperiraju bez droga i alkohola. Uz to, postoje i programi i politike zasnovani na dokazima sa načinima kako se to može postići. Strategije se fokusiraju na povećanje zaštitnih faktora u porodici, poput postavljanja jasnih granica i stvaranja zdravih veza; i u zajednici, poput uspostavljanja politika koje ograničavaju dostupnost supstanci te osiguravaju dostupnost resursa poput zdravstvene zaštite i sigurnog smještaja. Programi u školama su usmjereni na stvaranje prilika za proaktivno uključivanje i očekivanja za akademska postignuća, kao što je smanjenje porodičnih sukoba i porodičnih stavova koji su povoljni za upotrebu supstanci, te promjena politika zajednice kako bi se smanjila dostupnost droga i alkohola.
Oporavak se, također, odnosi na stvaranje okruženja u kojem ljudi u procesu oporavka mogu uspjeti, i dok ljudi koji se bave prevencijom mogu razumijeti ovaj koncept, možda nisu upoznati sa intervencijama zasnovanim na dokazima. Jedna od takvih intervencija je podrška osoba sa iskustvom koja stvara lične veze i novu mrežu ljudi koji ne koriste supstance. Stambeni objekti za oporavak, gdje ljudi žive u okruženju slobodnom od droga sa osobama sa iskustvom i gdje se potiču na volontiranje, rad ili obrazovanje, još je jedna od opcija. Poslodavci naklonjeni oporavaku i programi oporavka na univerzitetima su intervencije koje pružaju podršku ljudima u potrazi za svrhom i smislom oporavka. Često, kada se pojedinac oporavi, oporavi se i porodica, a neki programi pomažu u razvijanju odnosa s manje konflikata i jasnijim granicama unutar same porodice.
Programi prevencije zasnovani na dokazima stvaraju osjećaj pripadanja, povezanosti i zajedništva kod omladine, a usluge podrške tokom oporavka čine to isto za osobe svih dobnih skupina koji se oporavljaju.
Uzimajući u obzir ovu široku perspektivu, očigledne su dodirne tačke prevencije i oporavka.
- Norme zajednice su bitne. Norme zajednice koje ne odobravaju korištenje alkohola i droga su od koristi mladima dok uče da donose odluke u vezi sa supstancama, a od koristi su i ljudima u procesu oporavka dok teže životu bez supstanci (ili smanjivanja njihove upotrebe). Iz tog razloga, trenutačna klima većeg prihvatanja i legalizacije upotrebe marihuane stvara izazove za ljude u zajednicama za prevenciju i oporavak.
- Zdravstveni ekosistem. Osobe koje se bave prevencijom i istraživanjima vezanim za oporavak posmatraju pojedinca kao dio većeg ekosistema, u kojem ekonomska stabilnost, pristup zdravstvenoj zaštiti i obrazovanju, bezbijedna okruženja i zdravi odnosi unutar zajednice, doprinose ukupnoj dobrobiti. Iako postoje razlike u njihovim pristupima i terminologiji, u prevenciji se oni nazivaju socijalnim determinantama zdravlja, a u oporavku se zovu četiri stuba oporavka: dom, zdravlje, svrha i zajednica.
- Fokus na dobrobit i otpornost. Tokom oporavka, ljudi se fokusiraju na izgradnju novih života ispunjenih zdravljem i dobrobiti, velikim dijelom kultivirajući kapital oporavka. Stručnjaci koji se bave prevencijom se fokusiraju na izgradnji rezilijencije kroz pozitivni razvoj mladih kao načina jačanja zaštitnih faktora. U osnovi oba ova pristupa tiču se štetnih iskustava u djetinjstvu i nepovoljnih iskustava u zajednici (ili loših okruženja), koja se nazivaj „par asova“. Dok prevencija ima za cilj spriječiti pojavu traume i štetnih okruženja, stručnjaci za podršku u oporavku nastoje podržati puteve do dobrog zdravlja putem tretiranja trauma iz prošlosti.
- Razbijanje stigme je ključno. Stigma može zadržati korisnike supstanci, mlade koji tek počinju sa korištenjem supstanci i odrasle koji ih koriste već godinama, izoliranim, a individualni stid i društvena stigma ih mogu spriječiti da traže pomoć zbog korištenja supstanci, kako bi se nosili sa životnim izazovima kao što su stres i problemi kod kuće, te sa mentalnim problemima poput depresije i anksioznosti. Rana intervencija je od krucijalne važnosti, jer istraživanja pokazuju da je 90% osoba kojima je dijagnosticirana ovisnost počelo koristiti supstance u adolescenciji. Razbijanje stigme vezane za mlade koji koriste supstance, stigme ovisnosti i diskriminacije s kojom se ljudi u procesu oporavka suočavaju kasnije u životu, kao rezultat njihove ranije upotrebe, su visokoprioritetni kako za prevenciju, tako i za oporavak.
Alison Jones Webb, MA, MPH, je autorka “Saveznici za oporavak: Kako podržati oporavak od ovisnosti i izgraditi zajednice prilagođene oporavku” (eng. Recovery Allies: How to Support Addiction Recovery and Build Recovery-Friendly Communities). Radila je kao certificirani specijalista za prevenciju i obučeni voditelj u oporavku
Izvor: The Intersection of Prevention and Recovery – Treatment Magazine