Dugoročni efekti trauma iz djetinjstva bili su predmet rastućih istraživanja sprovođenih od strane kreatora javnih politika, praktičara i istraživača, kako je pažnju privuklo povećanje broja pokazatelja koji su dovedeni u vezu sa mentalnim zdravljem i drugim problemima koji nastaju u zrelom životnom dobu. Rebecca Lacey iz ESCR Međunarodnog centra za životne studije, londonskog univerzitetskog koledža (UCL) je 2018. godine pisala za naš blog o svom programu istraživanja o tome kako se ova rana nepovoljna iskustva (eng. adverse childhood experiences – ACEs) mogu povezati sa povećanim rizikom od problema sa zdravljem, tokom cijelog života. U skorije vreme, ona i njene kolege pokazali su važnost rane intervencije u prevenciji depresije povezane sa traumama iz djetinjstva. Sada su Alexis Karamanos sa Kings koledža u Londonu i kolege, uključujući Rebeccu Lacey, rasvijetlili to pitanje istraživanjem o povezanosti između ovih trauma i korištenja droga u tinejdžerskom dobu. Na ovom mjestu oni diskutuju o istraživanju i njegovim implikacijama.
Već neko vrijeme znamo da će djeca koja su rano izložena nepovoljnim iskustvima, kasnije u životu vjerovatnije patiti od niza problema. U ESRC Međunarodnom centru za životne studije sprovodili smo istraživanja koja su povezala ove događaje sa povećanim rizikom od stanja kao što je loše mentalno zdravlje.
Kreatori javnih politika također su vodili bilješke. Nedavno, reagujući na Leadsom analizu o tome kako na najbolji mogući način podržati djecu u prvih kritičnih 1001 dana života, Vlada je najavila investiciju od 300.000 miliona funti za transformaciju Programa “Start for life” i usluge porodične pomoći u polovini gradskih upravnih jedinica širom Engleske. Novčanim sredstvima finansiraće se mreža porodičnih čvorišta, podrška mentalnom zdravlju roditelja i novorođenčadi, usluge dojenja i programi roditeljstva.
Dakle, šta već znamo o ranim nepovoljnim iskustvima? Ona su definisana kao „iskustva koja zahtijevaju značajnu adaptaciju djeteta u razvoju u vidu psihološkog, socijalnog i neurorazvojnog sistema i koja se nalaze izvan normalno očekivane sredine”. Ne postoji baš jasna lista, ali ta iskustva mogu uključivati nasilje, zlostavljanje i odrastanje u porodici u kojoj su prisutni problemi sa mentalnim zdravljem ili problemi sa upotrebom psihoaktivnih supstanci.
Bili smo u mogućnosti da pokažemo da ova rana nepovoljna iskustva povećavaju rizik od različitih posljedica po mentalno zdravlje tokom čitavog života i da su inflamatorni markeri u krvi povezani sa rizikom od razvoja depresije u ranom odraslom dobu.
Međutim, postoji stvarni manjak istraživanja u Velikoj Britaniji, koja istražuju ulogu ranih nepovoljnih iskustava kod korištenja droga u tinejdžerskom dobu, a sve do danas se još manje znalo o složenom recipročnom odnosu između ovih događaja i socijalne, demografske i ekonomske pozadine adolescenata.
Štaviše, nijedna studija nije istraživala veze između ranih nepovoljnih iskustava i tajminga upotrebe droga u adolescenciji.
Kako bismo adresirali te praznine, koristili smo obimne longitudinalne podatke iz nacionalno reprezentativne Milenijske kohortne studije ( eng. Millennium Cohort Study), koja prati djecu iz Velike Britanije rođenu između septembra 2000. i januara 2002. godine. Na raspolaganju smo imali uzorak grupe od 9500 individua za koje su bili dostupni svi podaci do njihove sedamnaeste godine.
Traumatični događaji
Koristeći listu ranih nepovoljnih iskustava, koja je uključivala probleme sa alkoholom u porodičnom domu, probleme sa mentalnim zdravljem, porodično nasilje, vršnjačko nasilje i seksualno zlostavljanje, otkrili smo da je polovina ove grupe bila izložena bar jednom navedenom problemu i 1 u 11 osoba bila je izložena trima problemima ili više njih.
Za dječake je bilo verovatnije da žive u domu u kojem se dešava porodično nasilje i da će biti fizički kažnjivani do svoje sedme godine života. Djevojčice su bile u tri puta većem riziku u odnosu na dječake da prijave seksualno zlostavljanje do svoje 14 godine, dok je za dječake u odnosu na djevojčice bilo više vjerovatnije da izjave da su bili žrtve oružanog nasilja.
Sveukupno, dječaci i djevojčice doživjeli su sličan broj ranih nepovoljnih iskustava. Oni iz najsiromašnije petine porodica bili su najviše ugroženi: skoro trećina te grupe doživela je tri ili više ranih nepovoljnih iskustava do 14 godine života, u poređenju sa 1 u 50 onih iz grupe sa najvećim prihodima. Djeca iz Pakistana, Bangladeša, crni afrikanci i osobe drugog porijekla više su doživljavala rana nepovoljna iskustva u odnosu na djecu bijelog porijekla, mada se ti efekti smanje kada se uzmu u obzir prihodi.
Dakle, znamo da društveni faktori igraju ulogu, ali nisu samo socio-ekonomski uslovi ti koji dovode do rane upotrebe droga. Pokazalo se da su, čak i oni koji se nalaze u grupama sa najvećim prihodima, bili u većem riziku ukoliko su doživjeli tri ili više ranih nepovoljnih iskustava do svoje 14 godine života.
Otkrili smo da je sveukupno veća vjerovatnoća da su, mladi koji dolaze iz siromašnije porodične pozadine, već probali droge do svoje 14 godine. Međutim, situacija se mijenja kada se ide prema 17. godini života, kada mladi koji potiču iz bogatijih porodica više prijavljuju korištenje droga. Za mlade mješovitog porijekla ili crnce karipskog porijekla bilo je najverovatnije će uzeti drogu sa 17 godina, dok je bilo najmanje vjerovatno da će to uraditi djeca iz Pakistana ili Bangladeša.
Kada smo pogledali rana nepovoljna iskustva, otkrili smo da su djevojčice koje su iskusile više od tri takva iskustva, imale 9,6 puta veću vjerovatnoću da prijave upotrebu droge sa 14 godina od onih koje nisu iskusile nijedno, dok je kod dječaka ova vjerovatnoća bila 3,4 puta veća.
Rana upotreba droga
Šta nam govore naši nalazi? Otkrili smo da je upotreba droge sa 14 godina relativno rijetka u poređenju sa 17 godina, a moguće je da se droga koristi u ranijim godinama kao bijeg od problema, dok je kasnija upotreba više viđena kao dio odrastanja i eksperimentisanja.
Postoji teorija da je veća vjerovatnoća da će dječaci na rana nepovoljna iskustva reagovati eksternalizacijom ponašanja poput krađa novca, bježanja od nasilnih roditelja ili ispoljavanjem nasilnog ponašanja, dok će djevojčice prije pribjegavati upotrebi droga.
Međutim, pronalaženje političkih intervencija koje bi mogle preduprijediti ove efekte sprečavanjem ranih nepovoljnih iskustava da se na prvom mjestu i dese, moglo bi naići na mnogo poteškoća. Na primjer, kada je Fondacija za ranu intervenciju istražila načine za rješavanje seksualnog zlostavljanja, pokazalo se da programi koje su tada procjenjivali, nisu bili efikasni – seksualno nasilje obično se odvija u prostorima bez nadzora kao što su partiji ili parkovi i zbog toga ga je teško spriječiti.
Škole mogu pomoći u ličnom, socijalnom, zdravstvenom i ekonomskom obrazovanju i tako što će pastoralnu podršku učiniti dostupnom, dok je Povjerenik za djecu ukazao na to da bi škole također trebalo da modeliraju učtivo i prikladno ponašanje. Ali ovo su dugoročne inicijative, u kojima će mladi ljudi možda odrasti radeći stvari drugačije od svojih roditelja.
Vladinih 300 miliona funti za porodična čvorišta i druge usluge sigurno neće nanijeti nikakvu štetu. Međutim, može biti da je potrebno više inicijativa: naši nalazi pokazuju da izloženost seksualnom nasilju, vršnjačkom nasilju i porodičnom nasilju ima posljedice po šire aspekte života mladih ljudi, bez obzira na njihovu društvenu, etničku ili ekonomsku pozadinu.
Potreba da se smanji učestalost ovih negativnih iskustava je prioritetna.
Karamanos, AStewart, K., Harding, S., Kelly, Y., Lacey, R. (2022) Adverse childhood experiences and adolescent drug use in the UK: The moderating role of socioeconomic position and ethnicity