Sažetak
Broj smrtonosnih predoziranja opioidima u SAD raste jer se šire moćni sintetički opioidi kao što je fentanil. Međutim, smrti su samo vrh ledenog brijega opioidne epidemije u Americi. Kako bi spasili i poboljšali živote, donosioci odluka morat će da primjene holistički pristup. Osobe koje koriste opioide i njihove porodice trebalo bi da budu u centru ovog novog odgovora.
Nakon petodnevne serije konzumiranja metamfetamina 2008. godine, sin Pati Vargas, Džoel, vratio se u porodičnu kuću na jugu Kalifornije, gde je ležao u krevetu tri dana.
Vargasova je znala da je njenom sinu, tada 26-godišnjaku, očajnički potrebna pomoć. Ali nije imala pojma kome da se obrati.
Imala je članove porodice i prijatelje na koje je mogla da se osloni, ali niko od njih nije imao iskustva u upravljanju tretmanom i oporavkom od poremećaja upotrebe supstanci (eng. Substance Use Disorder – SUD). „Bili su puni saosjećanja, ali oni to nisu proživljavali“, kaže ona.
Zbog toga se Vargasova obratila jedinom mestu za koje je mislila da može da pronađe odgovore: Google pretrazi. Obližnji rehabilitacioni centar istakao se među najviše rangiranim rezultatima pretrage. Kada je Vargasova kliknula na link, pronašla je website koji je bio modernog i profesionalnog izgleda. Opisivao je kako intervencionisti te ustanove mogu da pruže pomoć u motiviranju ljudi da prihvate pomoć.
Vargasova je bila ubjeđena. „Pozvali smo ih i okupili porodicu – njegovog brata, sestru i nekoliko dobrih prijatelja – u namjeri da sprovedemo intervenciju. Na kraju, intervencionista je smjestio Džoela u automobil i otišli su zajedno, uz 45.000 dolara.“
Uprkos finansijskom teretu za koji je znala da će njena porodica iskusiti, Vargasova je osjećala olakšanje. Bila je optimistična da će intervencija okončati njihovu noćnu moru, da će vratiti kreativnog, zabavnog i veštog sina kakvog je poznavala.
Nakon 28 dana, Džoel je završio program. Fizički je bio detoksiran, ali Vargasova kaže da je u sinovljevim očima mogla da vidi da je ista misao i dalje bila prisutna: traženje droge.
Ubrzo nakon te prve intervencije, Džoel je počeo da koristi heroin sa prijateljima koje je upoznao u rehabilitacionom centru. To je bio prvi od mnogih ciklusa rehabilitacije i recidiva – i zabrinjavajući znak da je borba Vargasove, za svog sina, da se snađe u sistemu tretmana i oporavka od poremećaja upotrebe supstanci tek počinjala.
Vargasova se sastala sa Direktorom centra kako bi razgovarala o sljedećem koraku. Rekao je da će nam biti potrebno još trideset pet do četrdeset pet hiljada dolara da „uložimo“ u život svog sina za još 30 dana, kaže ona. Nismo imali taj novac. Stoga nam je dao fotokopiranu listu kućaa za oporavak u našem kraju i rekao: „Sretno“.
Priče poput Vargasove srž su Američkog opioidnog ekosistema, značajnog izveštaja istraživača RAND korporacije koji detaljno prikazuje dubinu problema opioida u zemlji i istražuje kreativne načine na koje će donosioci odluka morati dati odgovore.
Izveštaj se oslanja na ekspertizu RAND tima istraživača kako bi se u potpunosti obuhvatio obim krize u više oblasti, uključujući politiku o drogama, liječenje ovisnosti o psihoaktivnim supstancama, programe smanjenja štete, zdravstvenu zaštitu, javno zdravlje, krivični pravni sistem, dobrobit djece i druge socijalne usluge, obrazovanje i zapošljavanje.
„Razumjevanje prirode opioidnog ekosistema neophodan je korak za donosioce odluka koji nastoje da nastave put ka napretku i to zahtijeva usvajanje sveobuhvatne perspektive ove krize“, kaže Bradley Stein, direktor RAND-USC Schaeffer Alati i informativnog centra za politiku opijata (OPTIC), praktičar i ko-glavni istraživač izvještaja o ekosistemu. „Smanjenje predoziranja je izuzetno važno. Ali to je zaista samo grebanje po površini u odnosu na broj života koje ova kriza pogađa.“
Opoidi su samo jedan dio problema koji predstavljaju droge u Americi. Kao što je to slučaj sa Džoelom, mnogi ljudi sa poremećajem upotrebe supstanci koriste više vrsta droga. Međutim, RAND istraživači su izabrali da se usredsrede na opioide zbog njihove jedinstvene uloge kako u legalnoj, tako i u ilegalnoj sferi.
„Opoidi imaju pretjerano veliku ulogu u problemima sa drogama u SAD, ali također igraju kritično važnu ulogu u medicini. Zbog toga zaslužuju posebnu pažnju“, kaže Bo Kilmer, McCauley profesor inovacija u politici droge, ko-direktor RAND Centra za istraživanje politika droga i ko-glavni istraživač novog izveštaja. „Naravno, ne možemo zanemariti probleme naše zemlje sa drugim vrstama droga. Ustvari, usvajanje pristupa ekosistema neće pomoći samo u riješavanju problema vezanih za opioide, već će također pomoći u smanjenju štetnih posljedica drugih poteškoća sa drogama u SAD.“
Izdijeljen, ali međusobno povezan ekosistem
Broj ljudi koji svake godine premine od opioida dovoljan je da zahtjeva hitan odgovor politika. Preliminarne procjene Centara za kontrolu i prevenciju bolesti sugerišu da je više od 75.000 ljudi umrlo od predoziranja opioidima između septembra 2021. i avgusta 2022. godine.
Većina ovih smrti rezultat je povećane konzumacije ilegalno proizvedenih sintetičkih opioida, kao što je fentanil, što je pogoršalo štetnost upotrebe droge, posebno predoziranja.
Međutim, smrtni slučajevi uslijed zloupotrebe droge samo su jedan od mnogih problema disfunkcionalnosti unutar opioidnog ekosistema.
Prvo, tu su pitanja kvaliteta života za osobe koje se bore sa ovisnošću. U ovisnosti od vrste droga, mogu se javiti brojne fizičke i mentalne posljedice.
I ljudi sa poremećajem upotrebe supstanci nisu jedini koji pate. Njihova upotreba supstanci i sa njom povezana ponašanja mogu značajno uticati na njihove porodice, prijatelje, kolege i zajednice. Imati voljenu osobu koja se suočava sa ovisnošću može također imati značajne psihološke, fizičke i finansijske posljedice.
Uzmite za primjer porodicu Pati Vargas. Njen najstariji sin bio je van kuće kada je Džoel, njeno srednje dijete, počelo da ima ozbiljne probleme. Ali njena ćerka je bila mlađa i još uvijek je živjela kod kuće. „Ona i ja bismo razgovarale o tome i zajedno plakale“, kaže Vargasova. „Bila je slomljena. Stres koji je ušao u naš dom bio je očigledan.“
U međuvremenu, efekti Džoelove upotrebe metamfetamina i heroina proširili su se izvan okvira porodičnog doma i bili su zabilježeni u njegovom krivičnom dosijeu.
Tipičan ciklus izgledao je ovako: Džoel bi bio uhapšen zbog posjedovanja i ponekad bi bio optužen za namjeru prodaje. Odslužio bi kratku kaznu zatvora, a zatim bi bio prebačen u ustanovu za tretman u okviru okruga prije završetka i započinjao ciklus iznova.
„Uvijek se činilo kao da je on te sudski naložene rehabilitacije smatrao produžetkom svoje kazne“, kaže Vargasova, „samo još jednim kamenom spoticanja prije nego što će se ponovo vratiti u igru“.
Dok je Džoelova upotreba opioida postala njegov ulaz u krivični pravni sistem, druge osobe sa poremećajem upotrebe opioida (eng. opioid use disorder – OUD) i njihove porodice suočavaju se sa različitim izazovima koji uključuju različite dijelove društva. Na primjer, neki se mogu naći u sporovima oko starateljstva u sistemu zaštite prava djeteta. Drugi se možda suočavaju sa hroničnim bolestima koje zahtijevaju snalaženje u zdravstvenom sistemu.
Upravo su zbog ove kompleksnosti RAND istraživači razvili okvir ekosistema. Njegova svrha je da pomogne donosiocima odluka da sagledaju širu sliku i usvoje holistički pristup riješavanju problema.
Američki opoidni sistem
RAND istraživači razvili su okvir ekosistema kako bi proučavali probleme i rješavali pitanja vezana za opioidnu krizu. Kao što je slučaj sa biološkim ekosistemom, komponente su međusobno direktno i indirektno povezane. Osobe koje koriste opioide i članovi njihovih porodica nalaze se u centru, dok spoljne dijelove čini deset međusobno povezanih sistema, agencija i sektora.
„Ljudi koji koriste droge i njihove porodice zaista su u samom središtu ove krize, ali postoje talasi posljedica koji se šire na veći dio populacije i na mnogo više vladinih i nevladinih sistema“, kaže Stein.
„Ovi sistemi su međusobno povezani, često na neočekivane načine“, dodaje on. „Kao rezultat toga, politike usmjerene na jedan dio sistema mogu imati namjerne ili nenamjerne posljedice, koje mogu uticati na sisteme koji nisu bili ciljani. Nedostatak perspektive sistema također doprinosi propuštenim prilikama koje bi mogle da promovišu pozitivne promjene.“
Avangardna rešenja za nezapamćen problem
Tek kada je njen sin Džoel bio usred najduže zatvorske kazne koju je ikada služio, pet do sedam godina, Vargasova je uvidjela tračak nade u sistemu.
Zahvaljujući zakonu o preusmijeravanju zatvorskog sistema u Kaliforniji iz 2011. godine, Džoel je pušten ranije uz uslov da završi obavezni cjeloviti tretmanski program na nivou okruga.
Za Vargasovu, program je pružio uvid u to kako rehabilitacija može da izgleda. Džoel je dobio tretman koji je uključivao medikamentno podržanu terapiju, psihološko savjetovanje, kao i obuke za poslove i životne vještine.
„Tretirali su celokupnu ličnost“, kaže Vargasova.
Istraživači u RAND korporaciji razmišljaju izvan tradicionalnih okvira kako bi riješili probleme unutar američkog opioidnog ekosistema. Ovaj okvir može pomoći saveznim, državnim i lokalnim donosiocima odluka da bolje razumiju dinamiku problema povezanih sa opioidima i istraže inovativna i na dokazima podržana rešenja.
Ubrzo nakon toga, Joel je počeo da radi kao krovopokrivač i ponovno stekao samopouzdanje. „Mama, pravi sam momak.“ prisjeća se Vargasova kako se šalio u to vrijeme.
Džoel je tri godine bio u apstinenciji. Ali ubrzo je počeo da ima problema sa dolaskom na posao na vrijeme. Izgubio je posao i kasnije je došlo do recidiva. „Ovaj put, pao je brzo i jako“, kaže Vargasova.
Džoelovo iskustvo kretanja kroz izolovane, iako često dobronamjerne sisteme, odražava širi problem opioidne krize u SAD. RAND istraživanja ukazuju na to da obimnost i kompleksnost opioidne krize zahtijevaju smjela rješenja koja će biti prilagođena trenutku.
Mnoge politike implementirane su kako bi se smanjila zloupotreba ilegalnih opioida, unaprijedio efikasan tretman i ublažili štetni efekti opioida, ali kao što Vargasina priča ilustruje, donosioci odluka treba da dosegnu širu mrežu.
Novi RAND izveštaj nudi ideje za politike koje se temelje na dokazima i inovacijama koje funkcionišu unutar mnogih komponenti opioidnog ekosistema.
„Ovo je hitan problem koji zahtijeva hitan odgovor“, kaže Kilmer. „Ukoliko želimo da spasimo živote, moramo djelovati sada, ali moramo razmišljati izvan okvira postojećih pristupa.“
Evo jednog primjera: državne i lokalne vlade mogu spojiti podatke koje sakupljaju na individualnom nivou iz različitih komponenti opioidnog ekosistema. Ovo bi moglo da pomogne zainteresovanim stranama u različitim sistemima da bolje razumiju kako se komponente međusobno povezuju i kako se pojedinci kreću kroz različite komponente.
Ove informacije mogu se koristiti i za sprovođenje rigoroznijih evaluacija političkih intervencija koje su namijenjene smanjenju poremećaja vezanih za upotrebu supstanci i smanjenju štete. RAND izveštaj ističe oko 40 drugih političkih razmatranja za donosioce odluka, sa fokusom na uklanjanje prepreka između sistema koje stvaraju dodatne izazove za osobe sa poremećajem upotrebe opioida i njihove porodice.
„Postoji značajna nesigurnost i oklijevanje u vezi sa uvođenjem nekih novih intervencija“, kaže Stein. „Ali moramo biti kreativni u našem odgovoru, jer tradicionalne metode za reagovanje na epidemije droga neće zaustaviti smrtni bilans.“
Nažalost, za porodicu Vargas, odgovor američke politike bio je nedovoljan i prekasan. Ubrzo nakon posljednjeg recidiva, Džoel je pronađen bez svijesti u kući prijatelja.
„Slala sam mu poruke: „Predaj se (policiji), uradi nešto, bilo šta“, sjeća se Vargasova. „To je bila naša posljednja razmjena. Kada smo dobili toksikološki izvještaj, nakon što je preminuo, saznali smo da su u njegovom organizmu bili prisutni heroin i metamfetamin.“
Vargasova nije imala taj luksuz da se prepusti svom bolu. Uz Džoelovu borbu sa ovisnošću, Vargasova kćerka je razvila svoje probleme sa alkoholom i heroinom. Vargasova je osjećala obavezu da se zalaže za holistički pristup kako bi pomogla drugim porodicama poput njene. Uključila se u nevladine organizacije kao što su Partnership to End Addiction i Recovery Advocacy Project.
„Iz ličnog iskustva sam naučila da je ovo zaista pitanje zajednice,“ kaže Vargas. „Moramo da počnemo da gradimo zajednice koje olakšavaju pronalaženje pomoći i normalizuju potrebu za traženjem pomoći. Ako postoji jedna dobra stvar koja je proizašla iz epidemije opioida, to je svijest da ona nije selektivni ubica. Ovo je problem koji pogađa sve zajednice.“
Pati Vargas sa svojim sinom Džoelom
Danas je Vargasova zahvalna što je njena kćerka nedavno proslavila godinu dana u procesu oporavka. Međutim, gubitak njenog sina Džoela neprestani je podsjetnik na potrebu za sveobuhvatnom promjenom politika. Ona iz prve ruke zna da je to pitanje života i smrti.
To je ista ideja koja motiviše istraživački tim RAND korporacije.
„Očajnički su potrebne nove ideje, bilo da se radi o javnim politikama, tehnologijama ili pravnim strategijama“, kaže Kilmer. „Ukoliko nastavimo da tretiramo fentanil i druge opioide kao što smo prethodne epidemije droga, to će vjerovatno biti nedovoljno i može osuditi hiljade ljudi na prerane smrti. Ovaj odgovor nam je bio potreban godinama unazad, ali još uvijek imamo vremena da ga pravilno sprovedemo i spasimo živote.“
Zasluge za projekat
Maria Gardner (pisanje), Haley Okuley (dizajn), i Emily Cantin (produkcija)