09.09.2022. SAD: Tri stvari o oporavku koje zaista vrijedi znati

  1. Nada je važna u oporavku

U posljednje vrijeme sam malo razmišljao o mjestu nade u tretmanu ovisnosti i procesu oporavka. Istraživači iz SADa identifikovali su da nada, iako prepoznata kao esencijalni element oporavka, nije dovoljno istražena u smislu toga kako pomaže napredovanju oporavka. Koristili su standardizovane alate (upitnike) za procjenu nade i oporavka kod 412 osoba. Otkrili su da napredak u oporavku smanjuje rizik od recidiva i da nada ima pozitivan posrednički efekat.

 

Promjena ponašanja ili životna transformacija?

Istraživači sugerišu profesionalcima da „razmotre usvajanje holističkog pristupa oporavku od ovisnosti koji uključuje faktore povezane sa blagostanjem i ljudskim prosperitetom, za razliku od fokusiranja isključivo na upravljanje ponašanjem. Pomažući pojedincima da razviju osećaj samoefikasnosti (to jest ovladavanja sopstvenom bolešću), ističući njihove vrijednosti i podstičući osjećanja povezanosti i pripadnosti, smanjuje se vjerovatnoća pojave recidiva.”

Oni ističu da su komponente kao što su samoefikasnost, vrijednosti i povezanost veoma važne za ljude koji su novi u oporavku i kako njihovim isticanjem, profesionalci mogu da ojačaju svoje klijente na putu ka oporavku. Ključ ovoga je da se oporavak uokviri kao cijela životna transformacija, a ne samo promjena ponašanja. (Ono što ja naglašavam).

To se čini kao kvantni pomak u odnosu na to kako trenutno pristupamo stvarima.

 

  1. Ciljevi apstinencije mogu biti pouzdaniji od ciljeva umjerenosti

Ljudi koji traže pomoć za svoje probleme u vezi sa konzumiranjem alkohola imaju niz ozbiljnih problema i niz ciljeva. Obje stvari mogu biti dinamične. Neki ljudi žele da smanje upotrebu pića, dok drugi žele da prestanu sa pijenjem. Neke osobe će, usijled teških fizičkih ili mentalnih posljedica povezanih sa alkoholom, umrijeti ukoliko nastave da ga piju. Kada istražujemo ishode liječenja, skloni smo da sagledavamo ishode za koje kliničari smatraju da su važni, a manje da li pojedinci postižu sopstvene ciljeve.

U zdravstvenom smislu, postoji konsenzus da nijedan nivo unosa alkohola nije potpuno bezbijedan, ali za većinu umjerenih konzumenata rizici se karakterišu kao minimalni. Međutim, to očigledno ne važi za osobe sa teškim poremećajem upotrebe alkohola. Istraživanja su pokazala da se najbolji ishodi liječenja postižu onda kada ljudi za krajnji cilj postave apstinenciju, čak iako je umjerena upotreba bila uspostavljeni cilj na početku liječenja. Moje iskustvo iz opšte prakse u radu sa onima sa najtežim poremećajima upotrebe alkohola, bilo je da su na početku neki – možda većina – postavili umjerenost kao cilj, ali su se protekom vremena, čak i uz maksimalnu podršku, okrenuli ka vjerovanju da će apstinencija biti bezbijednija.

Svi oni pacijenti koji zahtijevaju rehabilitacioni smeštaj i koji zauzimaju prva mjesta na skali ozbiljnosti problema, došli su do zaključka da prestanak konzumiranja alkohola predstavlja najbolji način smanjenja štete. Mnogi su godinama pokušavali da smanje ili stave pod kontrolu svoje pijenje i otkrili da to ne mogu da učine na održiv način.

U istraživanju iz SADa u kojem su učestvovale 153 osobe sa poremećajem upotrebe alkohola, istraživači su proučavali šta se dešava u pogledu ciljeva u vezi sa pijenjem, a koje ispitanici svakodnevno postavljaju sebi – da li se oni razlikuju i da li su ih uspjeli postići. Otkrili su da je potpuna apstinencija najčešći cilj, kao i onaj koji će najverovatnije biti postignut u poređenju sa onim ciljevima koji teže umjerenosti. Paradoksalno, također su došli do saznanja da kada dnevni cilj nepijenja nije mogao biti postignut, tada su osobe više pile od onih koji su postavili ciljeve umjerenosti. Uprkos tome, istraživači ističu:

”             Čini se da dnevni ciljevi zasnovani na apstinenciji dovode do najvećeg smanjenja rizičnog konzumiranja alkohola i ukupne količine konzumiranja alkohola.

Pavadano et al, 2022

Oni tvrde da njihovi nalazi ‘podržavaju kliničku korist od mapiranja dnevnog postavljanja ciljeva i strategija za specifične okolnosti’. Naravno, ovo je nešto što grupe za uzajamnu pomoć praktikuju već decenijama.

 

  1. Oporavak – podrška je bolja od prisile

 

Nedavno su me pitali da li dobijanje loših rezultata testiranja (na primjer o lošoj funkciji jetre koja je otkrivena kroz vađenje krvi) može djelovati motivacijski, te pomoći da se smanji konzumiranje alkoholnih pića kod nekoga sa poremećajem upotrebe alkohola. Morao sam da budem iskren i da kažem da u grupi pacijenata sa kojima radim, skoro svi imaju biohemijske dokaze o jetri koja je na udaru i da to ne djeluje motivacijski. Rekao sam da motivacija za oporavak generalno mora da proističe iz nade da će stvari biti bolje, a ne iz straha da bi se mogle pogoršati.

Bilo je interesantno da su moja sopstvena zapažanja potkrijepljena kvalitativnim istraživanjem iz Derbya. David Patton, David Best i Lorna Brown istraživali su koju ulogu patnja u oporavku (faktori prisile) i dobici od oporavka (faktori podrške) igraju u napretku oporavka kod 30 ljudi sa životnim iskustvom. Bolne stvari koje su identifikovane uključivale su neriješene traume, teške privremene smještaje, napuštanja prijatelja koji zloupotrebljavaju alkohol, spoznaju novog sopstvenog svijeta, beznađe, porodične poteškoće, recidiv i stigmu.

Faktori podrške u ranom oporavku vezani su za sticanje novih prijatelja u oporavku i alata za oporavak – uglavnom u formi grupa međusobne podrške. U održivom oporavku ti faktori podrške bi bile stvari poput: proširenja očekivanja kakav bi život mogao da bude, podržavajućih emotivnih veza, socijalnih mreža, stabilnog smještaja, pomirenja unutar porodice, pronalaženja svrhe i napretka u zapošljavanju.

Istraživači su ustanovili da je „prisila u oporavku rijetko vodila do pozitivnih promjena“ i da umjesto toga  treba promovisati promjene nastale ‘faktorima podrške’.

Njihov krajnji rezultat je:

”                  Kako oporavak nije ni linearna staza, niti putovanje bez neizostavnih izazova za mnoge ljude, mnogo toga se može naučiti o efikasnim aktuelnim strategijama upravljanja koje spriječavaju povratak na problematičnu upotrebu alkohola i kako se koriste okviri i prisile i podrške.

 

Ovo potvrđuje moj utisak da je, kada je reč o pozitivnoj promjeni, nagrada bolja od kazne.

 

Izvor: https://recoveryreview.blog/2022/03/09/three-things-about-recovery-that-are-really-worth-knowing/