Između 3 i 4 osobe na svakih 10 pacijenata kontaktiranih nakon boravka na liječenju zbog upotrebe supstanci izjavile su da su u apstinenciji od upotrebe psihoaktivnih supstanci godinu dana nakon tretmana, prema podacima predstavljenim u ponedjeljak na konferenciji Trenuci promjene (eng. Foundations Recovery Network’s Moments of Change). Brojni faktori su istaknuti u podacima Vista istraživača (eng. Vista Research Group) koji predviđaju pozitivan ishod, od dužeg ostanka u tretmanu do nepušačkog statusa pacijenta pri prijemu na tretman.
Šta je naučeno?
Conti je navela sljedeće među glavnim stavkama koje su naučene do sada:
- Tretman ovisnosti zasnovan na apstinenciji djeluje, sa oko dvije trećine pacijenata koji uspješno završe liječenje – što je viša stopa nego što smo vidjeli u nacionalnim objedinjenim podacima (istraživanje Treatment Episode Data Set – TEDS).
- Tretman blagotvorno utiče na varijable kvalitete života u područjima kao što su stabilnost stanovanja, obrazovanje i zaposlenje.
- Najveća stopa uspjeha šest mjeseci nakon tretmana bila je kod pacijenata čija je primarna supstanca zloupotrebe bila alkohol. Heroin i kokain su bili povezani sa najnižim stopama apstinencije u periodu od šest mjeseci.
- Pacijenti koji su se zadržali na bilo kojem nivou njege duže od 90 dana, su imali dvostruko veću stopu održane apstinencije nakon šest mjeseci nego pacijenti koji su u tretmanu proveli manje od 20 dana.
- Stope apstinencije nakon šest mjeseci nakon tretmana bile su 30% za pacijente koji su bili ‘teški pušači’, ali 42% među pacijentima koji su bili nepušači pri ulasku u tretman.
- Stopa apstinencije nakon šest mjeseci bile su najviše kod pacijenata koji su bili u tretmanu dva puta prije trenutne epizode; što je u skladu sa rezultatima iz drugih istraživanja.
- Na pitanje šta rade da održe apstinenciju, pacijenti su često navodili faktore kao što su prisustvovanje sastancima grupa podrške 12 koraka, življenje u domu bez supstanci najmanje mjesec dana, obavezno nenajavljeno testiranje na droge, sudjelovanje u programima alumnija, redovno praćenje stanja.
Osnivač Viste, Joanna Conti, koja očekuje da će objaviti sve podatke do kraja oktobra, u izvještaju pod nazivom Učenje od trogodišnjeg istraživanja iz oblasti ishoda tretmana ovisnosti, dala je pregled rezultata koji obuhvataju više od 23.000 pacijenata u oko 100 ustanova koje nude sve nivoe njege. Rekla je da je dosad provedenim istraživanjem postalo jasno da je većina pacijenata koji započinju tretman veoma bolesna, ali da mogu postići ogroman napredak tokom trajanja njege.
Ovo je u značajnoj mjeri tačno, kada imamo u vidu njihove poteškoće sa mentalnim zdravljem u komorbiditetu, na primjer, kako se prevalencija simptoma depresije i anksioznosti smanjuje od 60% pri prijemu na ispod 20% pri otpustu, izložila je Conti na konferenciji u Palm Beachu, Florida.
Među onima koji ne napreduju baš najbolje u tretmanu, „Recidiv ima tendenciju da se desi brzo“, rekla je ona. “Pedeset procenata osoba koje su imale recidiv unutar prve godine [nakon tretmana] uzele su drogu u toku prvog mjeseca.”
Conti, koja je također predstavila rezultate na sesiji NCAD East konferencije ovog ljeta u Baltimoru, uključila se u zagovaranje i napore u evaluaciji ishoda, nakon napora u pokušajima evaluiranja potencijalnih mogućnosti tretmana za svoju kćerku, čija je sada priča svjedočanstvo o uspješnosti oporavka. Ona vjeruje da će uskoro biti uobičajeno da sve ustanove za tretman formalno prate napredak svojih pacijenata tijekom tretmana, a da prestižniji centri provode istraživanja ishoda nakon tretmana koja uključuju njihove pacijenate.
Ključni nalazi
INSIGHT program Vista istraživača prati pacijente dok su u tretmanu, a njen dio RECOVERY 20/20 mjeri rezultate 1, 6 i 12 mjeseci nakon tretmana. Većina centara za tretman koji su sklopili ugovor s Vistom za ovo istraživanje vode programe zasnovane na apstinenciji, a glavna mjera uspjeha nakon tretmana na osnovu koje se vrši evaluacija je upotreba supstanci pacijenata u posljednjih 30 dana.
Vistin izvještaj prikazuje da su prilagođene stope za odrasle pacijente 1, 6 i 12 mjeseci nakon tretmana bile 42,8%, 35,6% te 36,2%. Ovi postotci ne uključuju podatke programa koji se uglavnom bave tretmanom licenciranih stručnjaka; njihove stope uspjeha, predvidljivo, su bile znatno bolje od prosjeka, tako da su ti podaci smatrani autlajerima, te su izostavljeni iz gore navedenih postotaka, objasnila je Conti.
Kao važan faktor treba napomenuti i da ovi postotci uzimaju u obzir i pacijente do kojih nije bilo moguće doći poslije tretmana; ti pojedinci su u podacima istraživanja smatrani kao osobe koje nisu održale apstinenciju.
Conti je dodala da ne smatra klijente iz ustanove Vista reprezentativnim za industriju tretmana općenito. „Ovi centri su uvjereni da rade dobar posao i spremni su da ulože u istraživanje“, rekla je ona.
Pri prvom predstavljanju podataka suočila se sa određenim pitanjima publike na radionici konferencije Trenuci promjene (eng. Moments of Change). Jedan od učesnika doveo je u pitanje korištenje podataka prikupljenih samo-izvještavanjem kao osnove za rezultate. Conti se složila da bi potvrđivanje rezultata testiranjem na droge bilo idealno, ali dodala je da bi to moglo sniziti stope učešća pacijenata te povećati troškove.
Pacijenti u centrima koji su učestvovali u istraživanju pristaju prilikom prijema da ispune upitnik na početku, a zatim jednom sedmično tokom boravka u tretmanu, te da ih se kontaktira nakon otpusta. Svaki od pacijenata se pokuša kontaktirati 10 do 15 puta nakon tretmana, putem telefona, poruka ili emaila.
Jedno od pitanja bilo je vezano za donošenje zaključaka iz relativno malog uzorka ispitanika za podatke godinu dana nakon tretmana, na šta je Conti rekla da će Vista biti u mogućnosti da radi istraživanje na većem uzorku u budućim analizama, sada kada se više centara za tretman priključilo projektu. Vista istraživačka grupa je osnovana 2015. godine.