Dio 1: Kako upotreba supstanci utiče na porodični sistem
Ključne tačke
- Porodica je sistem, i ono što se desi jednom članu utiče na cijelu porodicu.
- Svaka porodica se nosi i reaguje drugačije na poremećaj nastao uslijed upotrebe supstanci.
- Ipak, postoje uobičajeni obrasci u načinu na koji porodice reaguju: potrebno je vrijeme da se problem prepozna, zatim se živi sa njim, i na kraju dolazi do distanciranja od njega.
Tokom porodičnog putovanja, naš vozač, koji je bio sklon pustolovinama, se zapitao šta bi se desilo kada bi ubacio auto u rikverc dok se spuštamo nizbrdo. Ukratko, završili smo usred ničega, u državi Utah, zaglavljeni nekoliko sati, dok nismo dočekali šlep službu. Nimalo iznenađujuće, vozilo, koje je dizajnirano kao efikasan i usklađen sistem zahtijevalo je nekoliko popravki, jer kada je jedan dio sistema bio poremećen, i ostali su počeli da otkazuju.”
Porodice, slično kao i vozila, funkcionišu kao usklađeni sistemi, gdje svaka osoba ovisi od drugih kako bi sve išlo kako treba i kako bi svi članovi bili zbrinuti. Kada se neko suočava sa poremećajem uzrokovanim upotrebom supstanci (PUS), tretman se često fokusira samo na tu jednu osobu, kao da je jedino ona pogođena.
Međutim, članovi porodice mogu osjećati duboku bol zbog PUS-a voljene osobe i ostaje im da se sami nose sa posljedicama i dodatnim stresom. Zbog toga, oni koji imaju voljenu osobu koja se bori sa PUS-om često moraju nagađati kako da upravljaju vlastitim emocijama, kao i dodatnim odgovornostima i drugim praktičnim posljedicama koje ta situacija donosi porodici.
U ovom članku, detaljnije ćemo objasniti mogući uticaj koji poremećaji uzrokovan upotrebom psihoaktivnih supstanci mogu imati na porodicu, kao i savjete za porodice koje se bore s ovim problemom.
Uticaj na porodični sistem
Upotreba supstanci ostavlja trag na svakoj porodici koja se sa njom susretne, iako je iskustvo svake porodice jedinstveno. Jedna istraživačka grupa je svoj model uticaja PUS-a na porodice nazvala modelom: “Stres, Napetost, Suočavanje Podrška”, koji predstavlja široki okvir za opisivanje kako PUS utiče na porodični sistem. Ova grupa navodi da porodice pogođene ovom problematikom uglavnom prolaze kroz sljedeća iskustva:
- Stres: I pojedinačni članovi porodice i porodični život u cjelini pate kada se suočavaju s problemima vezanim za PUS. Nivoi stresa unutar porodice rastu zbog negativnog uticaja kojeg PUS ima na sve članove.
- Napetost: Članovi porodice u kojima je prisutan PUS počinju pokazivati znakove napetosti kroz sopstvene fizičke ili mentalne zdravstvene probleme.
- Suočavanje: Članovi porodice su često prisiljeni da odlučuju koji je najbolji način djelovanja. Ovaj proces je obično ispunjen teškoćama i može dovesti do konflikata unutar porodice, čak i među članovima koji se sami ne bore sa PUS-om.
- Podrška: Porodice pokušavaju da shvate šta se dešava i zašto; u tom procesu obično traže izvore informacija i podrške kako bi stekli bolje razumijevanje PUS-a. U tim trenucima, porodice su često prepuštene resursima koji su im dostupni i načinu na koji njihova okolina reaguje na nastale probleme.
Iako svaka porodica koja se suočava sa PUS-om neće nužno proći kroz sve ove faze, model pokazuje opšti teret koji PUS predstavlja za porodice. Članovi porodice obično osjećaju krivicu, stid, stigmu ili optuživanje zbog prisustva PUS-a, a takve reakcije dodatno pogoršavaju već stresnu situaciju. Važno je da članovi porodice znaju da proces „suočavanja“ ili odlučivanja o najboljem odgovoru može biti pun kontradiktornosti, zbunjujući i složen. Normalno je imati različite reakcije u različitim trenucima i imati različito mišljenje od ostalih članova porodice.
Iako je teško imati strpljenja, te se nositi sa „šta ako“ strahovima i uzimati u obzir perspektive drugih, zauzimanje takvog stava da svakoga prvo saslušamo je ono što dugoročno najbolje održava porodicu.
Uobičajeni obrasci u porodicama sa PUS-om
Prilagođavanje upotrebi supstanci jednog člana porodice predstavlja način na koji porodica pokušava ostati povezana uprkos poremećajima koje prisustvo PUS-a donosi. Jedan istraživač je kroz detaljno ispitivanje porodica sa jednim ili više članova koji se bore s poremećajem nastalim uslijed upotrebe supstanci uočio tri uobičajena načina na koja se porodice pokušavaju prilagoditi:
- Otkrivanje:
Budući da se PUS često skriva, porodicama je potrebno vrijeme da prepoznaju da se neki član suočava s tim problemom. U početku mogu primijetiti samo male promjene: fizičke, emocionalne ili u ponašanju. Strah od „šta ako“ scenarija ponekad može izazvati paniku. Zbog stida ili stigme, porodice često pokušavaju same upravljati problemom, bez traženja stručne ili potrebne podrške. - Život sa PUS-om:
Članovi porodice se često nađu u dugotrajnoj, sve stresnijoj situaciji sa voljenom osobom čiji PUS počinje narušavati porodične odnose. I pored toga, članovi porodice osjećaju potrebu da zaštite voljenu osobu od fizičke povrede ili smrti, koliko god mogu. Ponekad to znači da se članovi porodice uključuju u život osobe koja se bori sa ovisnošću (ili u njegovu upotrebu supstanci) na neprijatne i neželjene načine kako bi pokušali da poprave situaciju. - Izbacivanje (razdvajanje):
U slučajevima kada je PUS imao značajan negativan uticaj na članove porodice, porodica može doći do tačke u kojoj osjeća da se mora distancirati od voljene osobe sa PUS-om ili postaviti stroge uslove za kontakt. Takva odluka se često donosi znajući da će osoba sa PUS-om biti izložena većem riziku. Ovakav korak se obično pravi nakon godina borbe, kada članovi porodice osjećaju da više nemaju druge opcije. Također, to može biti pokušaj da se članovi porodice unaprijed zaštite od straha da bi voljena osoba mogla umrijeti. U najboljem slučaju, ova odluka bi se donijela nakon što su uloženi napori da se član porodice koji ima poremećaj nastao uslijed upotrebe supstanci (kao i cijela porodica) uključe u stručni tretman, uz podršku stručnjaka za mentalno zdravlje.
Iskustvo svake porodice je drugačije, ali većina porodica ulaže napore da ostanu povezani i da nastave funkcionisati kao sistem, čak i kada se u porodici pojavi PUS. Nisu svi ti napori uspješni, te porodice nesumnjivo doživljavaju povećan stres, uznemirenost i konflikte dok pokušavaju da se prilagode osobi koja ima poremećaj nastao uslijed upotrebe supstanci.
U takvim trenucima je od ključne važnosti da svi članovi porodice potraže pomoć i podršku kako bi što više očuvali vlastito blagostanje.
O autoricama
Elizabeth Laney, Ph.D. je psihologinja zaposlena u The Menninger Clinic. Doktorirala je kliničku psihologiju na Rosemead School of Psychology pri Biola University. Klinička interesovanja dr. Laney uključuju edukaciju psihologa, psihoanalitičko liječenje traume i trauma vezanih za privrženost, psihodinamsko liječenje poremećaja ličnosti, kao i pitanja majčinstva i žene u savremenom društvu.
Wendy Jamison, LPC, LCDC magistrirala je kliničku psihologiju na University of Houston-Clear Lake. Ima iskustvo rada u psihijatrijskim ustanovama, u programu pomoći zaposlenicima u korporativnom okruženju, i kao koordinatorica programa za oporavak osoba s hroničnim bolom. Od 2005. godine radi s osobama koje se bore sa poremećajem nastalim uslijed upotrebe supstanci.
Izvor: The Effects of Substance Use on Families | Psychology Today